Hrvatski jezični portal

brújati

brújati () nesvrš.prez. -jīm, pril. sad. -jēći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
brujati
 
prezent
jednina
1. brujim
2. brujiš
3. bruji
množina
1. brujimo
2. brujite
3. bruje
 
futur
jednina
1. brujat ću
2. brujat ćeš
3. brujat će
množina
1. brujat ćemo
2. brujat ćete
3. brujat će
 
imperfekt
jednina
1. brujah
2. brujaše
3. brujaše
množina
1. brujasmo
2. brujaste
3. brujahu
 
perfekt
jednina
1. brujao sam
2. brujao si
3. brujao je
množina
1. brujali smo
2. brujali ste
3. brujali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam brujao
2. bio si brujao
3. bio je brujao
množina
1. bili smo brujali
2. bili ste brujali
3. bili su brujali
 
imperativ
jednina
2. bruji
množina
1. brujimo
2. brujite
 
glagolski prilog sadašnji
brujeći
 
glagolski pridjev aktivni
brujao, brujala, brujalo
brujali, brujale, brujala
Definicija
1. čuti se kao glas deblje žice na instrumentu
2. pren. odjekivati, širiti se kao glas, ići od usta do usta (o vijesti, senzaciji koja se priča) [cijela škola bruji o tome]; brujiti
3. žamoriti bez prepoznatljivih izdvojenih riječi i glasova [glasovi bruje]
Etimologija
onom.rus. dijal. bruját': zujati