bȕćnuti
bȕćnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. bȕćnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bućnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bućnem |
| 2. | bućneš |
| 3. | bućne |
| množina | |
| 1. | bućnemo |
| 2. | bućnete |
| 3. | bućnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bućnut ću |
| 2. | bućnut ćeš |
| 3. | bućnut će |
| množina | |
| 1. | bućnut ćemo |
| 2. | bućnut ćete |
| 3. | bućnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | bućnuh |
| 2. | bućnu |
| 3. | bućnu |
| množina | |
| 1. | bućnusmo |
| 2. | bućnuste |
| 3. | bućnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bućnuo sam |
| 2. | bućnuo si |
| 3. | bućnuo je |
| množina | |
| 1. | bućnuli smo |
| 2. | bućnuli ste |
| 3. | bućnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bućnuo |
| 2. | bio si bućnuo |
| 3. | bio je bućnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo bućnuli |
| 2. | bili ste bućnuli |
| 3. | bili su bućnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bućni |
| množina | |
| 1. | bućnimo |
| 2. | bućnite |
| glagolski prilog prošli | |
| bućnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bućnuo, bućnula, bućnulo | |
| bućnuli, bućnule, bućnula | |
Definicija
pasti ili skočiti u vodu (uz zvuk buć)
Etimologija
✧ vidi bȕć
