Hrvatski jezični portal

bẉbanj

bẉbanj m 〈G -bnja, N mn bȕbnjevi/-bnji jez. knjiž.

Izvedeni oblici
jednina
N bubanj
G bubnja
D bubnju
A bubanj
V bubnju
L bubnju
I bubnjem
množina
N bubnjevi
G bubnjeva
D bubnjevima
A bubnjeve
V bubnjevi
L bubnjevima
I bubnjevima
Definicija
1. instrument napravljen od kože napete na šuplji valjak, proizvodi zvuk udarom [vojnički bubanj; narodni bubanj]
2. tehn. valjak ili šuplje valjkasto tijelo kao dio strojeva i naprava
Sintagma
baskijski bubanj, v. bȁskījskī Δ;
mali bubanj glazb. preko jedne od dviju napetih koža ima napetu jednu ili više žica koje daju specifičan, rezak zvuk, upotrebljava se za naglašavanje ritma;
veliki bubanj glazb. instrument duboka i muklog zvuka, osim za markiranje ritma služi za stvaranje efekata grmljavine, topovske pucnjave i sl.
Frazeologija
kao bubanj (o velikom trbuhu);
glava mi je kao bubanj osjećam pritisak u glavi (od napora, briga i sl.), usp. balon ⃟;
ostati u bubnju čekati red kad se ponovno bude odlučivalo;
otići na bubanj materijalno propasti;
udariti u bubanj naveliko razglasiti, nepotrebno razglasiti;
(kao) šipka uz bubanj iron. privjesak, pripada čemu, ide uz koga ili što
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Bẉbanj (200, Korenica, Primorje), Bùbnjār (320, Zagorje), Bubnjárević, Bùbnjarić (100, Varaždin, Novi Marof), Bùbnjević (Rijeka, Makarska, Daruvar)
Etimologija
prasl. *bǫbьnъ (rus. buben, polj. bęben) ≃ lit. bambti: brujati