Hrvatski jezični portal

brzòteča

brzòteča ž

Izvedeni oblici
jednina
N brzoteča
G brzoteče
D brzoteči
A brzoteču
V brzotečo
L brzoteči
I brzotečom
množina
N brzoteče
G brzoteča
D brzotečama
A brzoteče
V brzoteče
L brzotečama
I brzotečama
Definicija
1. zast. dostavljač, raznosač (brzojava); pismonoša
2. pov. onaj koji nosi vijesti na veliku daljinu; skoroteča
Etimologija
v. brz + v. teći