búčati
búčati nesvrš.,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bučati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bučim |
2. | bučiš |
3. | buči |
množina | |
1. | bučimo |
2. | bučite |
3. | buče |
futur | |
jednina | |
1. | bučat ću |
2. | bučat ćeš |
3. | bučat će |
množina | |
1. | bučat ćemo |
2. | bučat ćete |
3. | bučat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bučah |
2. | bučaše |
3. | bučaše |
množina | |
1. | bučasmo |
2. | bučaste |
3. | bučahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bučao sam |
2. | bučao si |
3. | bučao je |
množina | |
1. | bučali smo |
2. | bučali ste |
3. | bučali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bučao |
2. | bio si bučao |
3. | bio je bučao |
množina | |
1. | bili smo bučali |
2. | bili ste bučali |
3. | bili su bučali |
imperativ | |
jednina | |
2. | buči |
množina | |
1. | bučimo |
2. | bučite |
glagolski prilog sadašnji | |
bučeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bučao, bučala, bučalo | |
bučali, bučale, bučala |