bùncati
bùncati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
buncati | |
prezent | |
jednina | |
1. | buncam |
2. | buncaš |
3. | bunca |
množina | |
1. | buncamo |
2. | buncate |
3. | buncaju |
futur | |
jednina | |
1. | buncat ću |
2. | buncat ćeš |
3. | buncat će |
množina | |
1. | buncat ćemo |
2. | buncat ćete |
3. | buncat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | buncah |
2. | buncaše |
3. | buncaše |
množina | |
1. | buncasmo |
2. | buncaste |
3. | buncahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | buncao sam |
2. | buncao si |
3. | buncao je |
množina | |
1. | buncali smo |
2. | buncali ste |
3. | buncali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam buncao |
2. | bio si buncao |
3. | bio je buncao |
množina | |
1. | bili smo buncali |
2. | bili ste buncali |
3. | bili su buncali |
imperativ | |
jednina | |
2. | buncaj |
množina | |
1. | buncajmo |
2. | buncajte |
glagolski prilog sadašnji | |
buncajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
buncao, buncala, buncalo | |
buncali, buncale, buncala |
1. | govoriti bez svijesti u groznici |
2. | pren. govoriti gluposti [ma, pusti ga, vidiš da bunca]; bulazniti, lupetati, trabunjati, trućati |