Hrvatski jezični portal

búna1

búna1 ž

Izvedeni oblici
jednina
N buna
G bune
D buni
A bunu
V buno
L buni
I bunom
množina
N bune
G buna
D bunama
A bune
V bune
L bunama
I bunama
Definicija
1. pov. pobuna puka oružjem protiv vlasti viših staleža
2. stanje kad se ljudi bune; otpor, protivljenje
Etimologija
prasl. *buna (bug. buna, rus. dijal. búnit': mukati)