bùljuk
bùljuk m 〈N mn -uci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | buljuk |
| G | buljuka |
| D | buljuku |
| A | buljuk |
| V | buljuče |
| L | buljuku |
| I | buljukom |
| množina | |
| N | buljuci |
| G | buljuka |
| D | buljucima |
| A | buljuke |
| V | buljuci |
| L | buljucima |
| I | buljucima |
Definicija
| 1. | pov. odred osmanske vojske; četa |
| 2. | pren. množina čega; čopor, gomila |
Frazeologija
⃟ na buljuke u gomilama, u naletima, kretanje u gomili, kretanje svjetine [ljudi su stizali u buljucima]
Etimologija
✧ tur. bölük
