Hrvatski jezični portal

búšiti

búšiti (što) nesvrš.prez. bẉšīm, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
bušiti
 
prezent
jednina
1. bušim
2. bušiš
3. buši
množina
1. bušimo
2. bušite
3. buše
 
futur
jednina
1. bušit ću
2. bušit ćeš
3. bušit će
množina
1. bušit ćemo
2. bušit ćete
3. bušit će
 
imperfekt
jednina
1. bušah
2. bušaše
3. bušaše
množina
1. bušasmo
2. bušaste
3. bušahu
 
perfekt
jednina
1. bušio sam
2. bušio si
3. bušio je
množina
1. bušili smo
2. bušili ste
3. bušili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam bušio
2. bio si bušio
3. bio je bušio
množina
1. bili smo bušili
2. bili ste bušili
3. bili su bušili
 
imperativ
jednina
2. buši
množina
1. bušimo
2. bušite
 
glagolski prilog sadašnji
bušeći
 
glagolski pridjev aktivni
bušio, bušila, bušilo
bušili, bušile, bušila
 
glagolski pridjev pasivni
bušen, bušena, bušeno
bušeni, bušene, bušena
Definicija
1. provrtati rupu
2. praviti prolaz ili otvor [bušiti tunel; bušiti tražeći vodu]
Etimologija
prasl. *bušiti (rus. dijal. bušít': bučati, češ. bušiti: pucati) ≃ buknuti, v.