cȁr
cȁr m 〈N mn -evi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | car |
| G | cara |
| D | caru |
| A | cara |
| V | care |
| L | caru |
| I | carem |
| množina | |
| N | carevi |
| G | careva |
| D | carevima |
| A | careve |
| V | carevi |
| L | carevima |
| I | carevima |
Sintagma
∆ car top vojn. pov. staro rusko artiljerijsko oružje (16. st.), danas spomenik u Kremlju (Moskva);
zmijski car udav, piton
zmijski car udav, piton
Frazeologija
⃟ biti car na svome biti potpuno nezavisan, svoj gospodar;
Bogu božje, caru carevo bibl. svakome onoliko koliko mu pripada;
car je gol (prema bajci) istina je izašla na vidjelo, iluzijama je došao kraj;
dotjerati cara do duvara reg. 1. završiti što do kraja 2. dovesti sebe u bezizlazan položaj;
tamo gdje car ide pješke zahod
Bogu božje, caru carevo bibl. svakome onoliko koliko mu pripada;
car je gol (prema bajci) istina je izašla na vidjelo, iluzijama je došao kraj;
dotjerati cara do duvara reg. 1. završiti što do kraja 2. dovesti sebe u bezizlazan položaj;
tamo gdje car ide pješke zahod
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju odnosno tituli ili nadimačka): Cȁr (3010, čitava Hrvatska), Càrek (320, Podravina, Prigorje), Cȁrev (160, Kaštela, sred. Dalmacija), Cȁrević (1240, Makarska, Pokuplje, J Dalmacija), Cȁrić (Cárić) (1000, Hvar, Banovina)
Etimologija
✧ prasl. *cěsarь, *cьsarь (rus. car', slov. cesar) ← got. kaisar ← lat. Caesar
