Hrvatski jezični portal

1.	zasebna činjenica; slučaj
2.	pravn. a. pov. u rimskom pravu slučaj nastale štete ili onemogućenja izvršavanja obveze b. radnja koja ima obilježje krivičnog djela, ali nema krivnje počinitelja
3.	lingv. zast. padež

∆ casus belli (izg. casus bȅli) motiv ratu, povod ratu;
casus criminalis (izg. casus kriminális) kriminalan slučaj;
casus dabilis (izg. casus dȁbilis) dopustiv slučaj;
casus foederis (izg. casus fȇderis) povod stupanja saveza (ili ugovora) na snagu; slučaj kad treba ispuniti obveze savezništva;
casus fortuitus (ili casus improvisus) (izg. casus fortùitus ili casus improvízus) nepredviđen slučaj;
casus inevitabilis (izg. casus inevitábilis) neizbježan slučaj;
casus insolitus (izg. casus insòlitus) neobičan slučaj

✧ lat.