Hrvatski jezični portal

kòbila

kòbila ž

Izvedeni oblici
jednina
N kobila
G kobile
D kobili
A kobilu
V kobilo
L kobili
I kobilom
množina
N kobile
G kobila
D kobilama
A kobile
V kobile
L kobilama
I kobilama
Definicija
1. 〈G mn kȍbīlā〉 zool. ženka konja
2. pejor. žena gruba izgleda, ili vulgarna ponašanja
Frazeologija
(baciti i sl.) kao mrtvu kobilu ekspr. navaliti teške i prevelike obaveze na koga, bezobzirno opteretiti poslovima i dužnostima;
(biti) jaka kobila ekspr. biti onaj kojega se opterećuje [»narod je jaka kobila«, I. Lovrenović]
Onomastika
pr. (nadimačka): Kòbilār (Pregrada), Kòbilić (Dubrovnik, v. i Obilić), Òbilić (Bjelovar)
top. (naselja): Pòtkobiljak (Delnice, 14 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. kobyla (rus. kobýla, polj. kobyła) ≃ lat. caballus grč. kabállēs: radni konj