knjȉžiti
knjȉžiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| knjižiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | knjižim |
| 2. | knjižiš |
| 3. | knjiži |
| množina | |
| 1. | knjižimo |
| 2. | knjižite |
| 3. | knjiže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | knjižit ću |
| 2. | knjižit ćeš |
| 3. | knjižit će |
| množina | |
| 1. | knjižit ćemo |
| 2. | knjižit ćete |
| 3. | knjižit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | knjižah |
| 2. | knjižaše |
| 3. | knjižaše |
| množina | |
| 1. | knjižasmo |
| 2. | knjižaste |
| 3. | knjižahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | knjižio sam |
| 2. | knjižio si |
| 3. | knjižio je |
| množina | |
| 1. | knjižili smo |
| 2. | knjižili ste |
| 3. | knjižili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam knjižio |
| 2. | bio si knjižio |
| 3. | bio je knjižio |
| množina | |
| 1. | bili smo knjižili |
| 2. | bili ste knjižili |
| 3. | bili su knjižili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | knjiži |
| množina | |
| 1. | knjižimo |
| 2. | knjižite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| knjižeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| knjižio, knjižila, knjižilo | |
| knjižili, knjižile, knjižila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| knjižen, knjižena, knjiženo | |
| knjiženi, knjižene, knjižena | |
Definicija
upisati/upisivati u poslovne knjige
Frazeologija
⃟ knjižiti u dobro (zlo) kome upisati u dobro (zlo)
Etimologija
✧ vidi knjȉga
