Hrvatski jezični portal

kȍcka

kȍcka ž 〈G mn -cākā/-ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N kocka
G kocke
D kocki
A kocku
V kocko
L kocki
I kockom
množina
N kocke
G kocaka / kocka / kocki
D kockama
A kocke
V kocke
L kockama
I kockama
Definicija
1. a. mat. geometrijsko tijelo omeđeno sa šest sukladnih kvadrata; heksaedar, kub b. takvo tijelo kojem je svaki od kvadrata obilježen različitim brojem točkica ili brojevima (od 1 do 6), koristi se u društvenim igrama c. igra na sreću za izravan dobitak u novcu; hazard d. takvo tijelo koje služi za slaganje, gradnju čega (kuća, cesta, dječjih slagalica itd.) [Lego kocke]
2. donošenje kakve odluke izvlačenjem iz bubnja [pobjednik će biti odlučen kockom]; ždrijeb
3. razg. kvadrat [teka s kockama]
Sintagma
kocka šećera komad šećera u obliku kvadra
Frazeologija
staviti (sve) na kocku izložiti (sve) mogućnosti gubitka ili uništenja radi mogućeg uspjeha, riskirati;
kocka je pala na mene (njega itd.);
na meni (njemu itd.) je red;
kocka je bačena (+ pov.) odluka je pala, nema povratka
Onomastika
pr. (nadimačka ili prema zanimanju): Kȍckār (Sisak, Osijek), Kockárević (Vinkovci)
Etimologija
prasl. *kostъka: košćica, v. kost (kocke su se izrađivale od kosti)