Hrvatski jezični portal

knock down

knock down (izg. nȍk dáun) m

Definicija
1. sport prekid borbe u boksu zbog nesposobnosti boksača da nastavi borbu [biti u knock downu]
2. ekon. razg. na dražbi, udarac čekićem po stolu kojim voditelj označava da je predmet prodan
Etimologija
engl.