kìtara
kìtara ž 〈G mn kȉtārā〉
Definicija
pov. glazb.
| 1. | antički grčki instrument, usavršena lira, s 8—15 žica koje su se trzale prstima ili trzalicom; vezana uz Apolonov kult |
| 2. | manja lutnja, gradila se u dva oblika (s ravnom donjom daskom ili s trbušastim trupom) |
Etimologija
✧ grč. kithára
