kíšiti
kíšiti () nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) kȉši, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kišiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kišim |
| 2. | kišiš |
| 3. | kiši |
| množina | |
| 1. | kišimo |
| 2. | kišite |
| 3. | kiše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kišit ću |
| 2. | kišit ćeš |
| 3. | kišit će |
| množina | |
| 1. | kišit ćemo |
| 2. | kišit ćete |
| 3. | kišit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kišah |
| 2. | kišaše |
| 3. | kišaše |
| množina | |
| 1. | kišasmo |
| 2. | kišaste |
| 3. | kišahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kišio sam |
| 2. | kišio si |
| 3. | kišio je |
| množina | |
| 1. | kišili smo |
| 2. | kišili ste |
| 3. | kišili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kišio |
| 2. | bio si kišio |
| 3. | bio je kišio |
| množina | |
| 1. | bili smo kišili |
| 2. | bili ste kišili |
| 3. | bili su kišili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kiši |
| množina | |
| 1. | kišimo |
| 2. | kišite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kišeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kišio, kišila, kišilo | |
| kišili, kišile, kišila | |
Definicija
padati (o kiši)
Etimologija
✧ vidi kȉša
