klàsika
klàsika ž 〈D L -ici〉
Definicija
| 1. | ukupnost onoga što je vezano uz svijet antike, ob. uz grčku i rimsku kulturu i kulture s kojima se one prožimlju |
| 2. | ukupnost svojstava po kojima se što uobičajilo kao trajna vrijednost u povijesti kulture i umjetnosti, trajno priznata vrijednost |
| 3. | glazb. stilsko razdoblje 1770—1830. obilježeno težnjom za uravnoteženošću sadržaja i oblika te izražajnom suzdržanošću [bečka klasika] |
| 4. | razg. ono što se uobičajilo, ono što se radi kao navika ili običaj, (ono što se radi) kao obično [Momci, sutra klasika: vidjet ćemo se na kavi u deset (sati)] |
Etimologija
✧ vidi klàsičan
