Hrvatski jezični portal

klánac

klánac m 〈G -nca, N mn -nci, G klȃnācā〉

Izvedeni oblici
jednina
N klanac
G klanca
D klancu
A klanac
V klanče
L klancu
I klancem
množina
N klanci
G klanaca
D klancima
A klance
V klanci
L klancima
I klancima
Definicija
geogr. uzak, dubok i dugoljast usjek strmih strana među brdima
Onomastika
pr. (etnici): Klánac (800, Zadar, S Dalmacija), Klánjac (Opatija, Istra), Klànjčar (Zaprešić), Klànjčec (Sesvete), Klànjčić (250, Donja Stubica), Klánjec (Vrbovec), Klànjščāk (Međimurje), Klànjšček (Valpovo)
top. (obično u oronimiji; naselja): Klánac (Vrbovsko, 83 stan.; Gospić, 228 stan.), Klánac Perjàsičkī (Slunj, 50 stan.)
hidronim. (uglavnom potoci u usjecima): Klánac, Klànčić, Klànčina, Klànjčić, Prèdklānčić, Zàklānjčić
Etimologija
prasl. *kolnьcь (češ. klanec), lit. kalnas: brdo ← ie. *kolh3no-: brijeg (lat. collis, grč. kolōnós)