klȉnč
klȉnč m 〈N mn -evi〉
jednina | |
---|---|
N | klinč |
G | klinča |
D | klinču |
A | klinč |
V | klinču |
L | klinču |
I | klinčem |
množina | |
N | klinčevi |
G | klinčeva |
D | klinčevima |
A | klinčeve |
V | klinčevi |
L | klinčevima |
I | klinčevima |
1. | sport zahvat kojim boksač hvata protivnika i vješanjem o njega onemogućava borbu |
2. | pren. stanje nedogađanja, spletenosti koja ne dopušta inicijativu [držati koga u klinču, razg. držati koga u položaju da ne može ništa učiniti, držati koga u šahu]; zauzlanost |