klȉnac
klȉnac m 〈G klȋnca, V klȋnče, N mn klȋnci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | klinac |
| G | klinca |
| D | klincu |
| A | klinca |
| V | klinče |
| L | klincu |
| I | klincem |
| množina | |
| N | klinci |
| G | klinaca |
| D | klincima |
| A | klince |
| V | klinci |
| L | klincima |
| I | klincima |
Definicija
| 1. | sitan, mali klin, čavao u obliku klina |
| 2. | žarg. a. dječačić, dječarac, dečkić b. (pristojniji oblik za različite u društvu nepristojne riječi koje služe kao poštapalice i sl.) [kupio sam po sniženoj cijeni, a da toga nije bilo, klinac bih mogao kupiti] |
Frazeologija
⃟ klinac palac ništa od toga; ne može biti; ne slaže se; ma kakvi
Etimologija
✧ njem. klein: malen
