klȉn
klȉn m 〈N mn -ovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | klin |
| G | klina |
| D | klinu |
| A | klin |
| V | kline |
| L | klinu |
| I | klinom |
| množina | |
| N | klinovi |
| G | klinova |
| D | klinovima |
| A | klinove |
| V | klinovi |
| L | klinovima |
| I | klinovima |
Definicija
| 1. | duguljast zaoštren ili zaobljen komad željeza ili drva (veći od čavla), za kalanje i spajanje dijelova |
| 2. | pren. nešto nalik klinu što duboko prodire |
Frazeologija
⃟ klin se klinom izbija neugodna posljedica otklanja se sličnim ili jačim sredstvom od onoga koje ju je prouzrokovalo;
objesiti o klin napustiti, ostaviti;
objesiti rukavice o klin napustiti boks;
stvoriti klin vojn. prodrijeti duboko u neprijateljsko područje;
(siguran kao) vrbov klin nesiguran, loš, nepouzdan
objesiti o klin napustiti, ostaviti;
objesiti rukavice o klin napustiti boks;
stvoriti klin vojn. prodrijeti duboko u neprijateljsko područje;
(siguran kao) vrbov klin nesiguran, loš, nepouzdan
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Klȉnac (160, J i sred. Dalmacija), Klìnčić (160, Zaprešić, Brač, v. i Klement, klinčić), Klínec (140, Međimurje)
Etimologija
✧ prasl. *klinъ (rus., polj. klin) ≃ v. klati
