Hrvatski jezični portal

klíma

klíma ž

Izvedeni oblici
jednina
N klima
G klime
D klimi
A klimu
V klimo
L klimi
I klimom
množina
N klime
G klima
D klimama
A klime
V klime
L klimama
I klimama
Definicija
1. geogr. prosječno stanje atmosfere nad nekim mjestom ili manjim ili većim područjem Zemlje u nekom razdoblju, obično 30 godina, izražava se raznim statističkim veličinama meteoroloških elemenata [kontinentalna klima; tropska klima; polarna klima]
2. pren. opće stanje ili raspoloženje u nekoj sredini [radna klima; nezdrava klima]; atmosfera
Sintagma
klima-komora posebno uređena komora u kojoj se mogu održavati kontrolirani klimatski uvjeti u svrhu ispitivanja;
klima-uređaj uređaj za održavanje željene temperature i vlažnosti u zatvorenim prostorima, usp. klimatizacija;
solarna klima teoretski, klima koja bi prevladavala na površini Zemlje bez atmosfere, Zemlja bi bila izložena samo Sunčevu zračenju i klima bi zavisila samo o geografskoj širini i upadnom kutu Sunčevih zraka
Etimologija
njem. Klima ← lat. clima ← grč. klíma: nagib, naginjanje ≃ klínein: nagibati se, naslanjati se