klìjati
klìjati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | klijam |
2. | klijaš |
3. | klija |
množina | |
1. | klijamo |
2. | klijate |
3. | klijaju |
futur | |
jednina | |
1. | klijat ću |
2. | klijat ćeš |
3. | klijat će |
množina | |
1. | klijat ćemo |
2. | klijat ćete |
3. | klijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klijah |
2. | klijaše |
3. | klijaše |
množina | |
1. | klijasmo |
2. | klijaste |
3. | klijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | klijao sam |
2. | klijao si |
3. | klijao je |
množina | |
1. | klijali smo |
2. | klijali ste |
3. | klijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klijao |
2. | bio si klijao |
3. | bio je klijao |
množina | |
1. | bili smo klijali |
2. | bili ste klijali |
3. | bili su klijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | klijaj |
množina | |
1. | klijajmo |
2. | klijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
klijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
klijao, klijala, klijalo | |
klijali, klijale, klijala |