klèpati
klèpati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | klepam |
2. | klepaš |
3. | klepa |
množina | |
1. | klepamo |
2. | klepate |
3. | klepaju |
futur | |
jednina | |
1. | klepat ću |
2. | klepat ćeš |
3. | klepat će |
množina | |
1. | klepat ćemo |
2. | klepat ćete |
3. | klepat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klepah |
2. | klepaše |
3. | klepaše |
množina | |
1. | klepasmo |
2. | klepaste |
3. | klepahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | klepao sam |
2. | klepao si |
3. | klepao je |
množina | |
1. | klepali smo |
2. | klepali ste |
3. | klepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klepao |
2. | bio si klepao |
3. | bio je klepao |
množina | |
1. | bili smo klepali |
2. | bili ste klepali |
3. | bili su klepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | klepaj |
množina | |
1. | klepajmo |
2. | klepajte |
glagolski prilog sadašnji | |
klepajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
klepao, klepala, klepalo | |
klepali, klepale, klepala | |
glagolski pridjev pasivni | |
klepan, klepana, klepano | |
klepani, klepane, klepana |
1. | odmjerenim kucanjem pomoću čekića izravnavati sječivo kose; otkivati |
2. | tako uređivati površinu mlinskog kamena |
3. | s mukom sastavljati, krpati, loše napraviti u pomanjkanju materijala itd. [klepati pokućstvo]; sklepavati |