Hrvatski jezični portal

klȅpnuti

klȅpnuti svrš.prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. klȅpni, prid. rad. klȅpnuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
klepnuti
 
prezent
jednina
1. klepnem
2. klepneš
3. klepne
množina
1. klepnemo
2. klepnete
3. klepnu
 
futur
jednina
1. klepnut ću
2. klepnut ćeš
3. klepnut će
množina
1. klepnut ćemo
2. klepnut ćete
3. klepnut će
 
aorist
jednina
1. klepnuh
2. klepnu
3. klepnu
množina
1. klepnusmo
2. klepnuste
3. klepnuše
 
perfekt
jednina
1. klepnuo sam
2. klepnuo si
3. klepnuo je
množina
1. klepnuli smo
2. klepnuli ste
3. klepnuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam klepnuo
2. bio si klepnuo
3. bio je klepnuo
množina
1. bili smo klepnuli
2. bili ste klepnuli
3. bili su klepnuli
 
imperativ
jednina
2. klepni
množina
1. klepnimo
2. klepnite
 
glagolski prilog prošli
klepnuvši
 
glagolski pridjev aktivni
klepnuo, klepnula, klepnulo
klepnuli, klepnule, klepnula
 
glagolski pridjev pasivni
klepnut, klepnuta, klepnuto
klepnuti, klepnute, klepnuta
Definicija
1. (što), v. klepati
2. (koga) lagano udariti po glavi (ob. kao što se za blagu opomenu udari dijete)