klȅpnuti
klȅpnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. klȅpni, prid. rad. klȅpnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klepnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | klepnem |
2. | klepneš |
3. | klepne |
množina | |
1. | klepnemo |
2. | klepnete |
3. | klepnu |
futur | |
jednina | |
1. | klepnut ću |
2. | klepnut ćeš |
3. | klepnut će |
množina | |
1. | klepnut ćemo |
2. | klepnut ćete |
3. | klepnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | klepnuh |
2. | klepnu |
3. | klepnu |
množina | |
1. | klepnusmo |
2. | klepnuste |
3. | klepnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | klepnuo sam |
2. | klepnuo si |
3. | klepnuo je |
množina | |
1. | klepnuli smo |
2. | klepnuli ste |
3. | klepnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klepnuo |
2. | bio si klepnuo |
3. | bio je klepnuo |
množina | |
1. | bili smo klepnuli |
2. | bili ste klepnuli |
3. | bili su klepnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | klepni |
množina | |
1. | klepnimo |
2. | klepnite |
glagolski prilog prošli | |
klepnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
klepnuo, klepnula, klepnulo | |
klepnuli, klepnule, klepnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
klepnut, klepnuta, klepnuto | |
klepnuti, klepnute, klepnuta |
1. | (što), v. klepati |
2. | (koga) lagano udariti po glavi (ob. kao što se za blagu opomenu udari dijete) |