Hrvatski jezični portal

klepètati

klepètati (, čime) nesvrš.prez. klèpećēm, pril. sad. -ećūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
klepetati
 
prezent
jednina
1. klepećem
2. klepećeš
3. klepeće
množina
1. klepećemo
2. klepećete
3. klepeću
 
futur
jednina
1. klepetat ću
2. klepetat ćeš
3. klepetat će
množina
1. klepetat ćemo
2. klepetat ćete
3. klepetat će
 
imperfekt
jednina
1. klepetah
2. klepetaše
3. klepetaše
množina
1. klepetasmo
2. klepetaste
3. klepetahu
 
perfekt
jednina
1. klepetao sam
2. klepetao si
3. klepetao je
množina
1. klepetali smo
2. klepetali ste
3. klepetali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam klepetao
2. bio si klepetao
3. bio je klepetao
množina
1. bili smo klepetali
2. bili ste klepetali
3. bili su klepetali
 
imperativ
jednina
2. klepeći
množina
1. klepećimo
2. klepećite
 
glagolski prilog sadašnji
klepećući
 
glagolski pridjev aktivni
klepetao, klepetala, klepetalo
klepetali, klepetale, klepetala
Definicija
1. proizvoditi učestale isprekidane zvukove drvom o drvo [klepetati nanulama]
2. pren. pejor. mnogo govoriti, koješta pričati; brbljati [neumorno klepetati]