Hrvatski jezični portal

klijéšta

klijéšta sr pl. tantum

Izvedeni oblici
jednina
N kliješta
G kliješte
D kliješti
A kliještu
V kliješto
L kliješti
I kliještom
množina
N kliješte
G kliješta
D kliještama
A kliješte
V kliješte
L kliještama
I kliještama
Definicija
1. oruđe u obliku dviju ukrštenih poluga kojima se što vadi, siječe ili kida [zubarska kliješta; instalaterska kliješta]
2. dio tijela rakova i nekih drugih životinja [rakova kliješta]
3. pren. ono čime se može čvrsto stegnuti [uhvatiti u kliješta logike]
Frazeologija
doći u kliješta doći u položaj u kojem sila steže s dviju strana;
izvlačiti (vući) kliještima (što) 1. dosl. služeći se kliještima kao pomagalom vaditi ono što je ukucano u podlogu ili što se kliještima vadi iz podloge iz koje raste [izvlačiti kliještima čavle; izvlačiti kliještima zube] 2. pren. mučiti se time da se od nekoga izvuče riječ, neki podatak i sl. kad se inače očekuje da se o tome lako govori [profesor je od tih učenika morao izvlačiti kliještima svaku riječ];
kao da (mi) kliještima čupa (vadi) netko (mi) nešto iznuđuje, izvlači (riječ, novac itd.);
kao da mi kliještima zube (tko) vadi poredba za što vrlo neugodno [kad piše po ploči a kreda mu škripi, (to je) kao da mi kliještima zube vadi]
Etimologija
prasl. *klěstja (rus. kleščí, polj. kleszcze), lit. klišė: kliješta