kljẉn
kljẉn m 〈N mn kljȕnovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kljun |
| G | kljuna |
| D | kljunu |
| A | kljun |
| V | kljune |
| L | kljunu |
| I | kljunom |
| množina | |
| N | kljunovi |
| G | kljunova |
| D | kljunovima |
| A | kljunove |
| V | kljunovi |
| L | kljunovima |
| I | kljunovima |
Definicija
| 1. | rožnat produžen kraj gornje i donje čeljusti ptica (i nekih drugih životinja) |
| 2. | pren. ono što je nalik kljunu (ob. prednji izduženi dio čega) [kljun broda pramac] |
Frazeologija
⃟ baciti (što) u kljun nešto pojesti, založiti, prezalogajiti;
poviriti kljun (kljunom) izići kamo na kratko (na ulicu, na priredbu, na kraću šetnju);
zabosti kljun (kljunom) (u što) miješati se u što, ob. u zn. pokazivati ili pokazati pretjeranu znatiželju [zabadati kljun u svašta]
poviriti kljun (kljunom) izići kamo na kratko (na ulicu, na priredbu, na kraću šetnju);
zabosti kljun (kljunom) (u što) miješati se u što, ob. u zn. pokazivati ili pokazati pretjeranu znatiželju [zabadati kljun u svašta]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kljẉn (Rijeka), Kljúnak (Dubrovnik), Kljúnić (110, Zagorje, Prigorje, Podravina)
Etimologija
✧ prasl. *kljunъ (rus., slov. kljun) ≃ kljuvati ← prasl. *kljuvati, *klьvati (rus. klevát', polj. kluć, klwać)
