klopàrati
klopàrati (, čime) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kloparati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kloparam |
| 2. | kloparaš |
| 3. | klopara |
| množina | |
| 1. | kloparamo |
| 2. | kloparate |
| 3. | kloparaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kloparat ću |
| 2. | kloparat ćeš |
| 3. | kloparat će |
| množina | |
| 1. | kloparat ćemo |
| 2. | kloparat ćete |
| 3. | kloparat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kloparah |
| 2. | kloparaše |
| 3. | kloparaše |
| množina | |
| 1. | kloparasmo |
| 2. | kloparaste |
| 3. | kloparahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kloparao sam |
| 2. | kloparao si |
| 3. | kloparao je |
| množina | |
| 1. | kloparali smo |
| 2. | kloparali ste |
| 3. | kloparali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kloparao |
| 2. | bio si kloparao |
| 3. | bio je kloparao |
| množina | |
| 1. | bili smo kloparali |
| 2. | bili ste kloparali |
| 3. | bili su kloparali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kloparaj |
| množina | |
| 1. | kloparajmo |
| 2. | kloparajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kloparajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kloparao, kloparala, kloparalo | |
| kloparali, kloparale, kloparala | |
Definicija
zvučati onako kako se čuje kad se dio kola i sl. vuče po zemlji, isprekidano i muklo se javljati u obliku udara, ob. od udaranja drva o drvo ili slabijeg udaranja željeza o šta drugo [kloparaju kola, kloparaju kotači, klopara stari bicikl; kloparati cipelama]
Etimologija
✧ vidi klȍpiti
