klònuti
klònuti () svrš. 〈prez. klȍnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. klònuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klonuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | klonem |
2. | kloneš |
3. | klone |
množina | |
1. | klonemo |
2. | klonete |
3. | klonu |
futur | |
jednina | |
1. | klonut ću |
2. | klonut ćeš |
3. | klonut će |
množina | |
1. | klonut ćemo |
2. | klonut ćete |
3. | klonut će |
aorist | |
jednina | |
1. | klonuh |
2. | klonu |
3. | klonu |
množina | |
1. | klonusmo |
2. | klonuste |
3. | klonuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | klonuo sam |
2. | klonuo si |
3. | klonuo je |
množina | |
1. | klonuli smo |
2. | klonuli ste |
3. | klonuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klonuo |
2. | bio si klonuo |
3. | bio je klonuo |
množina | |
1. | bili smo klonuli |
2. | bili ste klonuli |
3. | bili su klonuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | kloni |
množina | |
1. | klonimo |
2. | klonite |
glagolski prilog prošli | |
klonuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
klonuo, klonula, klonulo | |
klonuli, klonule, klonula |