komunicírati
komunicírati dv. 〈prez. komunìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
komunicirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | komuniciram |
2. | komuniciraš |
3. | komunicira |
množina | |
1. | komuniciramo |
2. | komunicirate |
3. | komuniciraju |
futur | |
jednina | |
1. | komunicirat ću |
2. | komunicirat ćeš |
3. | komunicirat će |
množina | |
1. | komunicirat ćemo |
2. | komunicirat ćete |
3. | komunicirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | komunicirah |
2. | komuniciraše |
3. | komuniciraše |
množina | |
1. | komunicirasmo |
2. | komuniciraste |
3. | komunicirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | komunicirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | komunicirao sam |
2. | komunicirao si |
3. | komunicirao je |
množina | |
1. | komunicirali smo |
2. | komunicirali ste |
3. | komunicirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam komunicirao |
2. | bio si komunicirao |
3. | bio je komunicirao |
množina | |
1. | bili smo komunicirali |
2. | bili ste komunicirali |
3. | bili su komunicirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | komuniciraj |
množina | |
1. | komunicirajmo |
2. | komunicirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
komunicirajući | |
glagolski prilog prošli | |
komuniciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
komunicirao, komunicirala, komuniciralo | |
komunicirali, komunicirale, komunicirala |
1. | održati/održavati komunikaciju s kim |
2. | saobraćati; prometovati |