kokodákati
kokodákati () nesvrš. 〈prez. kokòdāčēm, pril. sad. kokodáčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kokodakati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kokodačem |
| 2. | kokodačeš |
| 3. | kokodače |
| množina | |
| 1. | kokodačemo |
| 2. | kokodačete |
| 3. | kokodaču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kokodakat ću |
| 2. | kokodakat ćeš |
| 3. | kokodakat će |
| množina | |
| 1. | kokodakat ćemo |
| 2. | kokodakat ćete |
| 3. | kokodakat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kokodakah |
| 2. | kokodakaše |
| 3. | kokodakaše |
| množina | |
| 1. | kokodakasmo |
| 2. | kokodakaste |
| 3. | kokodakahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kokodakao sam |
| 2. | kokodakao si |
| 3. | kokodakao je |
| množina | |
| 1. | kokodakali smo |
| 2. | kokodakali ste |
| 3. | kokodakali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kokodakao |
| 2. | bio si kokodakao |
| 3. | bio je kokodakao |
| množina | |
| 1. | bili smo kokodakali |
| 2. | bili ste kokodakali |
| 3. | bili su kokodakali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kokodači |
| množina | |
| 1. | kokodačimo |
| 2. | kokodačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kokodačući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kokodakao, kokodakala, kokodakalo | |
| kokodakali, kokodakale, kokodakala | |
Definicija
| 1. | glasati se kao kokoš i druge pernate životinje kojih glasanje konvencionalno pišemo i izgovaramo kao »ko-ko«; kokotati |
| 2. | pren. mnogo i glasno besmisleno pričati, trošiti mnogo riječi bez važnosti |
Etimologija
✧ vidi kȍkōš
