arkebúza
arkebúza ž
Definicija
vojn. pov. stara puška kremenjača s kokotom i dugom cijevi, u uporabi uglavnom od kraja 15. do 17. st., ponegdje i kasnije; preteča današnjih pušaka
Etimologija
✧ njem. Arkebuse ← fr. arquebuse ← nizoz. haakbus: puška na kuku
