Hrvatski jezični portal

kòlōn2

kòlōn2 〈G kolóna〉 m

Izvedeni oblici
jednina
N kolon
G kolona
D kolonu
A kolon
V kolone
L kolonu
I kolonom
množina
N koloni
G kolona
D kolonima
A kolone
V koloni
L kolonima
I kolonima
Definicija
1. jez. knjiž. u antičkoj retorici, dio rečenice spojen jednim ritmičkim akcentom
2. u interpunkciji, dvije točke; dvotočka
3. anat. debelo crijevo
Etimologija
lat. colon ← grč. kȏlon: ud, član, članak