kombinírati
kombinírati dv. 〈prez. kombìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kombinirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kombiniram |
2. | kombiniraš |
3. | kombinira |
množina | |
1. | kombiniramo |
2. | kombinirate |
3. | kombiniraju |
futur | |
jednina | |
1. | kombinirat ću |
2. | kombinirat ćeš |
3. | kombinirat će |
množina | |
1. | kombinirat ćemo |
2. | kombinirat ćete |
3. | kombinirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kombinirah |
2. | kombiniraše |
3. | kombiniraše |
množina | |
1. | kombinirasmo |
2. | kombiniraste |
3. | kombinirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kombinirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kombinirao sam |
2. | kombinirao si |
3. | kombinirao je |
množina | |
1. | kombinirali smo |
2. | kombinirali ste |
3. | kombinirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kombinirao |
2. | bio si kombinirao |
3. | bio je kombinirao |
množina | |
1. | bili smo kombinirali |
2. | bili ste kombinirali |
3. | bili su kombinirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kombiniraj |
množina | |
1. | kombinirajmo |
2. | kombinirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kombinirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kombiniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kombinirao, kombinirala, kombiniralo | |
kombinirali, kombinirale, kombinirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kombiniran, kombinirana, kombinirano | |
kombinirani, kombinirane, kombinirana |