adicírati
adicírati dv. 〈prez. adìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| adicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | adiciram |
| 2. | adiciraš |
| 3. | adicira |
| množina | |
| 1. | adiciramo |
| 2. | adicirate |
| 3. | adiciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | adicirat ću |
| 2. | adicirat ćeš |
| 3. | adicirat će |
| množina | |
| 1. | adicirat ćemo |
| 2. | adicirat ćete |
| 3. | adicirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | adicirah |
| 2. | adiciraše |
| 3. | adiciraše |
| množina | |
| 1. | adicirasmo |
| 2. | adiciraste |
| 3. | adicirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | adicirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | adicirao sam |
| 2. | adicirao si |
| 3. | adicirao je |
| množina | |
| 1. | adicirali smo |
| 2. | adicirali ste |
| 3. | adicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam adicirao |
| 2. | bio si adicirao |
| 3. | bio je adicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo adicirali |
| 2. | bili ste adicirali |
| 3. | bili su adicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | adiciraj |
| množina | |
| 1. | adicirajmo |
| 2. | adicirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| adicirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| adiciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| adicirao, adicirala, adiciralo | |
| adicirali, adicirale, adicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| adiciran, adicirana, adicirano | |
| adicirani, adicirane, adicirana | |
Definicija
dati/davati komu što; dodijeliti, dosuditi
Etimologija
✧ vidi adícija
