kongruèncija
kongruèncija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kongruencija |
| G | kongruencije |
| D | kongruenciji |
| A | kongruenciju |
| V | kongruencijo |
| L | kongruenciji |
| I | kongruencijom |
| množina | |
| N | kongruencije |
| G | kongruencija |
| D | kongruencijama |
| A | kongruencije |
| V | kongruencije |
| L | kongruencijama |
| I | kongruencijama |
Definicija
| 1. | podudarnost po naravi, načinu, obliku ili veličini; skladnost, sukladnost |
| 2. | gram. morfološka podudarnost među riječima koje su u sintaktičkoj odnosno smislenoj vezi (npr. između imenice i njezina atributa u rodu, broju i padežu, između subjekta i predikata), slaganje rečeničnih dijelova; sročnost |
| 3. | mat. a. podudarnost cijelih brojeva u ostatku pri dijeljenju istim prirodnim brojem b. odnos likova koji se mogu položiti jedan na drugi tako da se točno »pokriju«, tj. izometrijom preslikaju jedan u drugoga (npr. dva trokuta jednakih stranica); sukladnost |
Etimologija
✧ lat. congruentia ≃ congruens ← congruere: sastati se, uklopiti se
