arondírati
arondírati dv. 〈prez. aròndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| arondirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | arondiram |
| 2. | arondiraš |
| 3. | arondira |
| množina | |
| 1. | arondiramo |
| 2. | arondirate |
| 3. | arondiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | arondirat ću |
| 2. | arondirat ćeš |
| 3. | arondirat će |
| množina | |
| 1. | arondirat ćemo |
| 2. | arondirat ćete |
| 3. | arondirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | arondirah |
| 2. | arondiraše |
| 3. | arondiraše |
| množina | |
| 1. | arondirasmo |
| 2. | arondiraste |
| 3. | arondirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | arondirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | arondirao sam |
| 2. | arondirao si |
| 3. | arondirao je |
| množina | |
| 1. | arondirali smo |
| 2. | arondirali ste |
| 3. | arondirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam arondirao |
| 2. | bio si arondirao |
| 3. | bio je arondirao |
| množina | |
| 1. | bili smo arondirali |
| 2. | bili ste arondirali |
| 3. | bili su arondirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | arondiraj |
| množina | |
| 1. | arondirajmo |
| 2. | arondirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| arondirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| arondiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| arondirao, arondirala, arondiralo | |
| arondirali, arondirale, arondirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| arondiran, arondirana, arondirano | |
| arondirani, arondirane, arondirana | |
Etimologija
✧ vidi arondácija
