kòntekst
kòntekst m 〈N mn -i, G kȍntēkstā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kontekst |
| G | konteksta |
| D | kontekstu |
| A | kontekst |
| V | kontekste |
| L | kontekstu |
| I | kontekstom |
| množina | |
| N | konteksti |
| G | konteksta |
| D | kontekstima |
| A | kontekste |
| V | konteksti |
| L | kontekstima |
| I | kontekstima |
Definicija
| 1. | lingv. a. govorna ili tekstovna cjelina koja točno određuje smisao pojedine riječi (ili druge jezične jedinice) koja je i sama njezin dio b. tekst ili dio teksta u kojem se neka riječ pojavljuje u konkordanciji ili korpusu |
| 2. | misaona cjelina [u kontekstu povijesnih zbivanja; primjedba je izvan konteksta]; povezanost, suvislost, veza |
Etimologija
✧ njem. Kontext, engl. context ← lat. contextus ≃ contexere: satkati, splesti
