koràcati
koràcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
koracati | |
prezent | |
jednina | |
1. | koracam |
2. | koracaš |
3. | koraca |
množina | |
1. | koracamo |
2. | koracate |
3. | koracaju |
futur | |
jednina | |
1. | koracat ću |
2. | koracat ćeš |
3. | koracat će |
množina | |
1. | koracat ćemo |
2. | koracat ćete |
3. | koracat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | koracah |
2. | koracaše |
3. | koracaše |
množina | |
1. | koracasmo |
2. | koracaste |
3. | koracahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | koracao sam |
2. | koracao si |
3. | koracao je |
množina | |
1. | koracali smo |
2. | koracali ste |
3. | koracali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam koracao |
2. | bio si koracao |
3. | bio je koracao |
množina | |
1. | bili smo koracali |
2. | bili ste koracali |
3. | bili su koracali |
imperativ | |
jednina | |
2. | koracaj |
množina | |
1. | koracajmo |
2. | koracajte |
glagolski prilog sadašnji | |
koracajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
koracao, koracala, koracalo | |
koracali, koracale, koracala |