Hrvatski jezični portal

kòpriva

kòpriva ž 〈G mn kȍprīvā〉

Izvedeni oblici
jednina
N kopriva
G koprive
D koprivi
A koprivu
V koprivo
L koprivi
I koprivom
množina
N koprive
G kopriva
D koprivama
A koprive
V koprive
L koprivama
I koprivama
Definicija
bot.
1. rod zeljastih biljaka (Urtica) iz porodice kopriva, korov, stabljika i listovi pokriveni dlakama žarnicama koje se pri dodiru lome izlučujući mravlju kiselinu
2. (mn) a. porodica zeljastih dvosupnica (Urticaceae), većinom korovi (kopriva, crkvina) ili tekstilne biljke (ramija) b. (Koprive) humoristički tjedni list, izlazio u Zagrebu 1906—1941.
Sintagma
crna kopriva bot. biljka roda Ligusticum iz porodice štitarki (Umbelliferae); crnoglavac
Frazeologija
neće grom u koprivu (e) iron. onome tko mnogo ne vrijedi nikad se ništa zlo ne događa;
pišati na koprive biti mrzovoljan, biti bezrazložno loše volje, širiti mrzovolju, usp. pišati
Onomastika
pr. (nadimačka i etnici): Kòpriva (110, Z Slavonija), Koprivánac (Donji Miholjac), Koprìvc (Zagreb, Pula), Koprívčević (Slavonski Brod), Kòprivčić (Našice), Kòprivec (Koprívec) (Međimurje), Kòprivica (110, Dubrovnik), Kòprivić (Zaprešić), Kòprivnić (Podravina), Koprìvnikar (Rijeka), Koprìvnjāk (Koprivnjȃk) (960, Zagreb, Zagorje)
top. (naselja): Kòprivna (Osijek, 219 stan.; Požega, 70 stan.), Kòprīvnica (Požega, 342 stan.), Kòprīvnica Zágorskā (Krapina, 106 stan.), Kòprīvno (Solin, 241 stan.); (mikrotop.): Kòprivanskā (Brod), Kòprīvnī (Samobor), Kòprīvnī vȓh (Rijeka), Kòprivnjāk (brdo, Senj, Zagreb)
Etimologija
prasl. *kropiva, *kopriva (rus. krapíva, polj. pokrzywa) ≃ v. kopar