Hrvatski jezični portal

kòrito

kòrito sr

Izvedeni oblici
jednina
N korito
G korita
D koritu
A korito
V korito
L koritu
I koritom
množina
N korita
G korita
D koritima
A korita
V korita
L koritima
I koritima
Definicija
1. posuda za kupanje, pranje rublja, pojenje i hranjenje stoke, ob. drvena
2. oblik tla nastao protjecanjem rijeke ili potoka; tok
3. trup čamca ili broda
Frazeologija
biti na koritu pejor. biti izdržavan, uživati nezasluženu povlasticu
Onomastika
pr. (prema zanimanju i etnici): Kòritār (Varaždin, Nova Gradiška), Kòritić (Križevci), Kòritnīk (Zagreb, Čabar)
top. (u mikrotop. javlja se vrlo često, obično kao ime potoka, ali i vrela, uvala): Kòrita, Kòritanj, Kòriten, Kòriće, Korìtine, Korìtnača, Kòritnica, Kòritnjak, Kòrito, Kòrito vrèlo, Nad kòrito, Skòritna i sl.; (naselja): Kòrita (Sinj, 4 stan.; Dubrovnik, 90 stan.; Pakrac, 111 stan.), Kòrita Ràkovičkā (Slunj, 87 stan.), Korìtinja (140, Karlovac), Kòritna (Vrbovec, 175 stan.)
Etimologija
prasl. *koryto (rus. korýto, polj. koryto) ≃ v. kȍra