kòriti
kòriti (koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. kòrēći, gl. im. kòrēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
koriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | korim |
2. | koriš |
3. | kori |
množina | |
1. | korimo |
2. | korite |
3. | kore |
futur | |
jednina | |
1. | korit ću |
2. | korit ćeš |
3. | korit će |
množina | |
1. | korit ćemo |
2. | korit ćete |
3. | korit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | korah |
2. | koraše |
3. | koraše |
množina | |
1. | korasmo |
2. | koraste |
3. | korahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | korio sam |
2. | korio si |
3. | korio je |
množina | |
1. | korili smo |
2. | korili ste |
3. | korili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam korio |
2. | bio si korio |
3. | bio je korio |
množina | |
1. | bili smo korili |
2. | bili ste korili |
3. | bili su korili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kori |
množina | |
1. | korimo |
2. | korite |
glagolski prilog sadašnji | |
koreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
korio, korila, korilo | |
korili, korile, korila | |
glagolski pridjev pasivni | |
koren, korena, koreno | |
koreni, korene, korena |
1. | (koga) zamjerati kome, upućivati zamjerku, upućivati prijekore, izražavati nezadovoljstvo izravno riječima; grditi, kritizirati, prekoravati |
2. | (se s kim) međusobno upućivati prijekore |