Hrvatski jezični portal

kòriti

kòriti (koga) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. kòrēći, gl. im. kòrēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
koriti
 
prezent
jednina
1. korim
2. koriš
3. kori
množina
1. korimo
2. korite
3. kore
 
futur
jednina
1. korit ću
2. korit ćeš
3. korit će
množina
1. korit ćemo
2. korit ćete
3. korit će
 
imperfekt
jednina
1. korah
2. koraše
3. koraše
množina
1. korasmo
2. koraste
3. korahu
 
perfekt
jednina
1. korio sam
2. korio si
3. korio je
množina
1. korili smo
2. korili ste
3. korili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam korio
2. bio si korio
3. bio je korio
množina
1. bili smo korili
2. bili ste korili
3. bili su korili
 
imperativ
jednina
2. kori
množina
1. korimo
2. korite
 
glagolski prilog sadašnji
koreći
 
glagolski pridjev aktivni
korio, korila, korilo
korili, korile, korila
 
glagolski pridjev pasivni
koren, korena, koreno
koreni, korene, korena
Definicija
1. (koga) zamjerati kome, upućivati zamjerku, upućivati prijekore, izražavati nezadovoljstvo izravno riječima; grditi, kritizirati, prekoravati
2. (se s kim) međusobno upućivati prijekore
Etimologija
prasl. *koriti (rus. korít', polj. korzyć), latv. karinat: dražiti