kȍvina
kȍvina ž 〈G mn kȍvīnā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kovina |
| G | kovine |
| D | kovini |
| A | kovinu |
| V | kovino |
| L | kovini |
| I | kovinom |
| množina | |
| N | kovine |
| G | kovina |
| D | kovinama |
| A | kovine |
| V | kovine |
| L | kovinama |
| I | kovinama |
Definicija
| 1. | kem. čvrst (osim žive) kemijski element, dobar vodič topline i elektriciteta; metal |
| 2. | (mn) tvari koje se odlikuju kovinskim svojstvima; metali |
Sintagma
∆ crne kovine željezo, mangan i njihove legure;
lake kovine;
obojene kovine kovine koje nisu crne;
plemenite kovine zlato, srebro i platina;
teške kovine
lake kovine;
obojene kovine kovine koje nisu crne;
plemenite kovine zlato, srebro i platina;
teške kovine
Etimologija
✧ vidi kòvati
