kȍtūr
kȍtūr m 〈N mn -i/ovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kotur |
| G | kotura |
| D | koturu |
| A | kotur |
| V | koture |
| L | koturu |
| I | koturom |
| množina | |
| N | koturi |
| G | kotura |
| D | koturima |
| A | koture |
| V | koturi |
| L | koturima |
| I | koturima |
Definicija
| 1. | kotač u obliku ploče, punoga kruga |
| 2. | valjak na koji se nešto namata |
| 3. | naprava za dizanje tereta; kolotur |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kòtūr (490, Kordun, Banovina), Kotúrak (Bjelovar), Kòturić (Županja, Banovina), Kotúrović (Kostajnica, Novska)
Etimologija
✧ prasl. *kotiti sę: okretati se (rus. katát'sja, polj. kocić się); *koturati (rus. dijal. koturát'sja)
