Hrvatski jezični portal

krèvet

krèvet m 〈G mn krȅvētā〉

Izvedeni oblici
jednina
N krevet
G kreveta
D krevetu
A krevet
V krevete
L krevetu
I krevetom
množina
N kreveti
G kreveta
D krevetima
A krevete
V kreveti
L krevetima
I krevetima
Definicija
dio pokućstva koji služi za ležanje, spavanje [namjestiti krevet]; postelja
Sintagma
bračni krevet krevet za dvoje;
poljski krevet krevet na sklapanje
Frazeologija
otići u krevet (s kim) voditi ljubav;
pasti u krevet razboljeti se, postati nemoćan i nepokretan;
(postići) preko kreveta podajući se, izvlačiti korist u napredovanju i karijeri od intimnih veza;
pun/prazan krevet formule koje su se nekoć upotrebljavale u hotelima koji iznajmljuju sobe na sat i sl. pod čim se podrazumijeva da gost traži ili ne traži za svoj novac erotsku uslugu;
(slagati se i sl.) u krevetu (odnosi se na intimni život muškarca i žene)
Etimologija
tur. kerevet ← grč. krábbatos