kríviti se
kríviti se nesvrš. 〈prez. krȋvīm se, pril. sad. -vēći se, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kriviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | krivim |
2. | kriviš |
3. | krivi |
množina | |
1. | krivimo |
2. | krivite |
3. | krive |
futur | |
jednina | |
1. | krivit ću |
2. | krivit ćeš |
3. | krivit će |
množina | |
1. | krivit ćemo |
2. | krivit ćete |
3. | krivit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krivljah |
2. | krivljaše |
3. | krivljaše |
množina | |
1. | krivljasmo |
2. | krivljaste |
3. | krivljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krivio sam |
2. | krivio si |
3. | krivio je |
množina | |
1. | krivili smo |
2. | krivili ste |
3. | krivili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krivio |
2. | bio si krivio |
3. | bio je krivio |
množina | |
1. | bili smo krivili |
2. | bili ste krivili |
3. | bili su krivili |
imperativ | |
jednina | |
2. | krivi |
množina | |
1. | krivimo |
2. | krivite |
glagolski prilog sadašnji | |
kriveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
krivio, krivila, krivilo | |
krivili, krivile, krivila | |
glagolski pridjev pasivni | |
krivljen, krivljena, krivljeno | |
krivljeni, krivljene, krivljena |
1. | zakrivljavati se, odstupati od pravilnog položaja ili ravnine; izvijati se, vitoperiti se |
2. | okrivljivati sebe za što |