krivùljati
krivùljati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krivuljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | krivuljam |
2. | krivuljaš |
3. | krivulja |
množina | |
1. | krivuljamo |
2. | krivuljate |
3. | krivuljaju |
futur | |
jednina | |
1. | krivuljat ću |
2. | krivuljat ćeš |
3. | krivuljat će |
množina | |
1. | krivuljat ćemo |
2. | krivuljat ćete |
3. | krivuljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krivuljah |
2. | krivuljaše |
3. | krivuljaše |
množina | |
1. | krivuljasmo |
2. | krivuljaste |
3. | krivuljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krivuljao sam |
2. | krivuljao si |
3. | krivuljao je |
množina | |
1. | krivuljali smo |
2. | krivuljali ste |
3. | krivuljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krivuljao |
2. | bio si krivuljao |
3. | bio je krivuljao |
množina | |
1. | bili smo krivuljali |
2. | bili ste krivuljali |
3. | bili su krivuljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | krivuljaj |
množina | |
1. | krivuljajmo |
2. | krivuljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
krivuljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
krivuljao, krivuljala, krivuljalo | |
krivuljali, krivuljale, krivuljala |