Hrvatski jezični portal

krȋmen

krȋmen m

Izvedeni oblici
jednina
N krimen
G krimena
D krimenu
A krimen
V krimene
L krimenu
I krimenom
množina
N krimeni
G krimena
D krimenima
A krimene
V krimeni
L krimenima
I krimenima
Definicija
1. pravn. društveno opasan čin ili propust koji dovodi do štetnih posljedica; kazneno djelo, zločin
2. grijeh, krivnja, nedopustiv čin (iz aspekta morala) [napraviti krimen; počiniti krimen]
Etimologija
lat. crimen ≃ criminalis: kriminalan